Gledajući večeras ljepotu zalaska sunca i sinošnju igru naših Vatrenih srebrnih zlatnoga sjaja, napamet mi pada  da je uskoro vrijeme za poći leći.

Za utonuti u san, nakon naporna radnoga dana  s obitelji, poslom, aktivnosti kroz rad za opće dobro.

Vrijeme je za usnuti najljepši san – hrvatski san!

Noćas makar u snu želim vidjeti svoju lijepu Hrvatsku obasjanu zlaćanim zrakama sunca, sva blista od blagostanja , sva odzvanja od radosnih osmijeha  njenih žitelja, malih i velikih, starih i mladih.

Noćas makar u snu želim vidjeti svoju Hrvatsku sretnu, ozarenu, naprednu, modernu, sva puca od berićeta.

Noćas se u snu želim kao kod zalaska sunca, nadati i vjerovati da će ujutro Sunce nanovo granuti.

Da će svojim svanućem navijestiti bolje sutra, navijestiti hrvatsku zoru, hrvatsko proljeće, jedan rinascimento  pun  entuzijazma, euforije, zanosa i ljubavi .

Na krilima  zlatne zore,  gledam kako puni energije gradimo našu  Hrvatsku, zemlju  u kojoj pošteni ljudi žive u miru od svojega rada,, gledam nove naraštaje kako stasaju i oplemenjuju svoju tisućljetnu djedovinu.  Vidim naposlijetku, svoju Hrvatsku  kao Dom i ognjište na kojem  ostajemo, kao mjesto za koje je vrijedno živjeti.

San ili java?

Zatvorit ću oči,  i zamislit  svoju Domovinu takvom.

Zatvorite i vi svoje,  zamislimo svoju Hrvatsku kakvu ju želimo.

A u zoru, kad sunce grane i najavi novi dan – budimo bolji  mi, bolja majka, bolji otac, bolje dijete, bolji prijatelj, bolja prijateljica, boli susjed-a, bolji građanin, bolji kolega, bolji radnik, bolji poslodavac, budimo najbolja verzija sebe!

Jer naša Hrvatska – to smo mi svi. Svaki od nas.

Svim  Hrvatima  u zemlji i diljem svijeta, laku i mirnu noć gdjegod bili!

Anita Prka Đurašić, 18. lipnja 2023.