Osijek, 26. siječnja 2024.
Najnoviji slučaj sramotnog prebacivanja koncerta u znak spomena na najveću hrvatsku zvijezdu zabavne glazbe Olivera Dragojevića na novi termin zbog pretpostavljam slabe prodaje ulaznica ili nepravovremenog plaćanja troškova dvorane, nebitno, uz novo pogodovanje agresiji kafanskog turbo folka spajanjem ranije dogovorenih termina, još je jedan dokaz izdaje i okretanje leđa promicanju hrvatske kulture od strane Osječke gradske vlasti.
Kako je ovaj novi presedan i nevjerojatni kulturni skandal upravo odobren od strane gradskih čelnika, nazovi domoljuba, moramo se zapitati je li 15 tisuća eura zakupnine dvorane “Gradski vrt” za 2 dodatna koncerta medijski napuhane plastične turbo “pevaljke” cijena kojom se Osijek označava gradom srbijanskih cajki i turbo folk kiča. Ako je taj iznos Judinih škuda dostatan za etiketiranje grada, onda je gradska uprava dosegnula dno dna. Moramo se ponovo zapitati što je slijedeće ili je već u ovom paketu kao gošća, svekrva (srb. tašta), ratna huškačica Brena u okupatorskoj uniformi sa prizivanjem propale zločinačke Jugoslavije i mahanjem komunističko totalitarističkim zastavama sa crvenom petokrakom simbolom velikosrpske agresije na Hrvatsku.
Glazba bez obzira na kulturnu razinu ne bi trebala biti problem ako se prezentira u dobroj namjeri, no ovo agresivno nametanje kafanske kvazi kulture i besprizornog primitivizma “Mislio si da ću ja zbog tebe seći vene ” (svojevrsni pandan kafanskog hita “Čaše lomim ruke mi krvave”) uz do sada nezabilježenu agresiju plaćenih medija zapravo je paradigma jugoslavenstva i velikosrpske politike realizacije memoranduma SANU 2 sa ciljem smanjivanja odgovornosti za počinjenje, do danas neprocesuiranih, zločina i ogromne ratne štete uz širenje srpskog sveta. Kada nije uspjela oružana agresija silovitom medijskim kampanjama i javnom manipulacijom putem boostanja društvenih mreža, privatiziranih medija od strane srpskih tajkuna, posebno radio postaje Extra FM vrši se agresija kafanskog cajka šund primitivizma i jugoslavenizira se hrvatska mladež.
Kako samo naivni mogu progutati tezu o nekakvoj mega kvaliteti umjetno napumpane i isforsirane popularnosti do jučer anonimne turbo kič cajke, biti će zanimljivo pratiti kojom će se brzinom balon ispuhati, vjerojatno puno brže nego se napuhao.
Muzika za idiote i opančare koja se zdušno nameće u klubovima sukladno kulturnoj razini njihovih vlasnika, kao i ukusu pozicioniranih činovnika – ruralnih dotepenaca ostati će u povijesti grada zapisana kao razdoblje dosezanja kulturološkog dna.
Iza svakog primitivizma, zla, tame i destrukcije društva slijedi promjena, izbavljenje, svjetlo i prosperitet. Svako zlo ima svoje ishodište i kraj, pa će i ovo, nadam se, vrlo brzi prestati i završiti.
Mudrost je šutiti ili je hrabrost govoriti. Nikada nisam dvojio unatoč podmetanja nogu, silnih nasrtaja režimskih poltrona i uhljeba i pokušaja difamiranja i diskreditiranja na osobnoj razini.
Dići ruke i otići ili ostati i boriti se za svoje bila je dilema kukavica i izdajica ‘90-tih kao i sada. Otpor okupaciji srbijanskog turbo primitivizma je dužnost i obveza ali stvar inata i nacionalnog ponosa.