Šibenik, 20. svibnja 2023.
Jedan sasvim drukčiji film, dokumentarac “Glasnije od oružja” o moćnoj ulozi glazbe u Domovinskom ratu, našao se na repertoaru art kina Arsen u subotu, 20. svibnja, a nakon projekcije filma uslijedio je razgovor s redateljem Miroslavom Sikavicom. Riječ je o projektu “H15 – 15 godina u našem filmu” kojim Hrvatski audiovizualni centar obilježava 15 godina djelovanja.
Domoljubna glazba tijekom Domovinskog rata igrala je veoma važnu političku ulogu – snimljeno je na stotine novih patriotskih pjesama, raznih žanrova – od tamburaških, preko popularne glazbe do rocka i punka.
Glazba mobilizira emocije, udara o osjećaje, pa ne čudi da u opaka vremena pjesma gdjekad gotovo pa je jača negoli topovi i puške s kojima paralelno, bok uz bok, vodi rat protiv neprijatelja. Dočarava to i “Glasnije od oružja“, film dokumentarista Miroslava Sikavice, nastao u produkciji Factuma.
Autor se ne bavi samo ulogom domoljubne glazbe za nedavno minula rata, nego i u doba njegove uvertire, 1990., u vrijeme uspostave višestranačja; puno je zastava, širokih kadrova masa i pozornica s kojih se pjeva o Hrvatskoj. Kratko se osvrće i na socijalistički glazbeni narativ desetljeća prije, dok Vlado Kalember pjeva “Živi Tito“, Vera Svoboda govori kako 1971. nije mogla pjevati “Vilu Velebita“,..
Glasnije od aviona, tenkovova, bombi i automatskih pušaka u Domovinskom ratu bile su domoljubne pjesme. Hrvatska radiotelevizija intenzivno ih je naručivala, financirala i emitirala. I gotovo trideset godina nakon završetka rata njegov soundtrack još uvijek izaziva pozornost i budi emocije.
Film “Glasnije od oružja” nastajao je šest godina, tijekom kojih je pregledano na stotine sati privatnog i javnog arhivskog materijala, dok je u finalnu verziju uvršteno čak 60 pjesama. Film pokazuje kako je obrambeni rat ujedinio razne glazbenike, kao i dotad međusobno nepomirljive žanrove popularne glazbe u istom cilju nacionalne homogenizacije, podizanja morala branitelja na bojnom polju i civila u skloništima.
Dana 15. rujna 1991. emitirana je pjesma “Moja domovina”, jedna od najljepših domoljubnih pjesama koja je u tim ratnim godinama jednako kao i danas, 30 godina kasnije, poticala nacionalni ponos, davala nadu i izražavala ljubav prema domovini. “Moja domovina” autora Zrinka Tutića i Rajka Dujmića veličanstvena je pjesma o plemenitosti i zajedništvu u dobru i zlu. Pjesma je to čiste radosti, ljubavna pjesma prema zemlji koju svi volimo, koja tješi kad je najteže i kojoj se divimo kad smo najsretniji.
Kako je u tim godinama izgledalo preplitanje glazbe, politike i rata u filmu govore tadašnji estradnjaci i svjedoci vremena Zrinko Tutić, Josipa Lisac, Vera Svoboda, Davor Gobac, Jasenko Houra, Boytronic, Miroslav Lilić i brojni drugi.
“U vrijeme rata se od svih, pa tako i od glazbenika, tražilo jasno očitovanje na čijoj su strani” ističe Miroslav Sikavica.
Puno je Sikavici, u neku ruku mentorski, pomogao producent Nenad Puhovski, među ostalim usmjeravajući ga zadržavanju neutralanog stava. “Danas je lako zauzeti stav iz neke sarkastične, ironične, kritičke ili pak navijačke perspektive, ništa od toga nisam htio, bilo mi je stalo da napravimo film u kojem neću nametnuti kut gledanja na stvari, nego ostaviti ljudima da sami zaključuju”.
Nažalost autor filma u prvi plan stavlja ratni košmar i politiku koja je prema njemu nametnula nastanak domoljubnih pjesama, čiji su autori time potvrđivali svoju nacionalnu lojalnost.
Tijekom Domovinskog rata nastalo je nekoliko tisuća domoljubnih pjesama, kojima njihovi autori progovaraju o ljubavi, solidarnosti, patriotizmu, zajedništvu, vjeri, obrani svojih vjekovnih ognjišta od agresora, pravu na miran život u slobodnoj i sretnoj domovini; pa je nametanje poruka političkim stigmatiziranjem vremena ponosa i slave, kao krivca za stanje u društvu 20 godina kasnije, zapravo propaganda unitarističkog pogleda autora dokumentarnog filma “Glasnije od oružja” i još jednog pokušaja izjednačavanja žrtve i agresora te sugeriranje univerzalne krivice za ratni sukob ’90-tih uz preoblikovanje povijesnih činjenica, što je ustvari pamflet i neupitna neistina.
Film o slavnim patriotskim budnicama potpuno neprimjereno završava pjesmom “Heroji” kontraverznog splitskog banda TBF kojom autor nedvosmisleno kritizira stanje u društvu, vjerojatno s ciljem diskreditiranja i demoniziranja uspostave moderne Hrvatske.
Autorovo relativiziranje ideala slobode i domoljublja opovrgava nacionalno zajedništvo koje se u moderno vrijeme najbolje iskazuje i manifestira na dočeku hrvatskih sportaša nakon velikih uspjeha.
Jedino vrijedno od svega u filmu je prikaz dijela originalnih audio-vizualnih zapisa domoljubnih pjesama izvađenih iz arhiva.