Osijek, 12. prosinca 2024.

Lepa Brena na trećem uzastopnom koncertu u Areni Zagreb 09. prosinca 2024. plesala je, vjerovali ili ne, sa slomljenom nogom i koncert održala do kraja što spada u novi medicinski fenomen za Guinnessovu knjigu rekorda ili se radi o novoj manipulaciji naivnih.

Silni plaćeni mediji od nastupa Lepe B. napravili su do sada nezabilježenu euforiju i svakoga dana nas bombardiraju uljepšavanjem njenog lika i djela. Posebno nakon navodnog prijeloma gležnja.

No, očigledno vješto izrežirani lom noge, nakon kojeg je na štiklama održala cijeli program koncerta ima svoj skriveni razlog. Navodno prodane ulaznice i organizirani dolasci autobusa sa sendvičarima iz svih “srpskih zemalja”, po uhodanom modelu mlade snajke, očito su zakazali jer isti način popunjavanja dvorana se raspao zbog male zainteresiranost za ocvalu jugoslovenku. Spas od blamaže polupraznih, navodno rasprodanih dvorana perfidno je smišljen lomom noge i prebacivanjem koncerata za proljeće 2025. godine.

No, ponovo se moramo prisjetiti tko je zapravo Fahreta Jahić iz Brčkog koja je od kafanske pjevačice nakon poziva Minimaksa na TV nastup u nedjeljnom popodnevu davne 1981. počela graditi karijeru. Njen umjetnički opus sa hitovima “Čačak”, “Sitnije cile sitnije”, “Uske pantalone” i dr.  potpuno objektivno proglašen je šundom (kasnije nazvan turbo folkom) i dodatno su oporezovani nosači zvuka. Ključ uspjeha svakako je dodvoranje režimu sa pjesmama  “Živela Jugoslavija” i “Jugoslovenka” koji joj otvara neograničene nastupe na JRT-u, emisije dočeka Nove godine i tako je stvorena zvijezda ex-Yu.

Brenina otvorena potpora velikosrpskoj mašineriji ‘90 tih, oblačenje odore JNA, fotografiranje sa oružjem, posjetima i koncertima ohrabrenja borcima na frontu, video spotom u uniformi “Ljubav je” i skandaloznim izjavama za srpske medije prilikom posjete 2. Semberskoj brigadi u Bijeljini i Brčkom ratne ’93. svrstala se na stranu poražene velikosrpske agresije, koja je rezultirala uništenjem tzv. bratstva i jedinstva i bivše države. Prvi dolazak u Republiku Srpsku gospođa Živojinović opisala je kao svečani trenutak koji je dugo vremena očekivala: “Ako bude, ako se nastavi ovom politikom mira, u svakom slučaju da ćemo imati izuzetno mnogo razloga da slavimo  i da pomognemo, ja mislim najviše deci i ženama koji su ostali bez svojih muževa.”

U post ratnom periodu svoj izrazito primitivni cajka šund repertoar umila je rijetkim pop pjesmama “Ljubav nova” i “Pazi kome zavidiš” čime je modernizirala svoj kvazi umjetnički izričaj.

No, za otvorenu potporu terorizmu i okupatorima na Hrvatsku i BiH nikada se nije ogradila, iskreno ispričala i posula pepelom kao javna osoba, nego je ozloglašenim poraženim, unitarističkim idejama računala na tržište na kome može plasirati svoj šund, urlanje, naricanje i licemjerno mirotvorstvo.

Nevjerojatno je kako u modernoj Hrvatskoj temeljem postojećeg Ustava i pozitivnih zakonskih propisa osobi koja je svjesno i javno podržavala terorizam nije trajno uskraćen ulazak u zemlju i pravo na rad te proglašena osobom “non grata”, nego je ista dobrodošla i omogućen joj je besplatan marketing cajka šunda na javnoj televiziji pa čak i skandalozno nasilno reklamiranje privatnih poduzetničkih proizvoda.

Došlo je vrijeme poštovanja europskih i općeljudskih vrijednosti mira, kada osuđujemo svaki sukob, a posebno ratni pa je krajnje vrijeme da se ozloglašenoj ratnoj huškačici za njene opetovano nametanje poražene politike i izazivanje nacionalnih podjela temeljem minulog rada u uniformi JNA; kao i nastavkom propagande okupatorskog, totalitarnog i zločinačkog režima, sada tzv. srpskog sveta; konačno uskrati pravo na rad u samostalnoj i suverenoj državi kojoj su temelj brojne žrtve u pravednoj obrani doma i domovine.