Pepelnica – Čista srijeda

Danas se u Katoličkoj Crkvi, kao i u drugim crkvama zapadne tradicije, obilježava blagdan Pepelnica. U hrvatskoj se predaji koristi i drugo ime: Čista srijeda. Naziv blagdana potječe iz obreda pepeljenja, kad svećenik vjernike posipa pepelom po glavi ili im, već prema običajima kraja, pepelom pravi znak križa na čelu, i pri tome izgovara riječi: “Obratite se i vjerujte evanđelju”. Ponegdje se mogu čuti i riječi iz ranijih obrednika: “Spomeni se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah vratiti”. Pepelnica svojom simbolikom poziva vjernike na dublje promišljanje i promjenu srca. Pepeljenje na početku korizme znači poziv na pokoru i obraćenje, na obnovu kršćanskog života.

Pepeo nas podsjeća da smo krhki, prolazni i smrtni on je simbol pokore i pomaže nam razviti duh poniznosti i žrtve. Posipamo se pepelom kako bismo obuzdali oholost svojih srca i podsjetili se da je život na zemlji prolazan. Čista srijeda je dan koji svojom simbolikom poziva ljude da sve više i više postaju Božja djeca, odnosno da kroz vrijeme korizme nastoje mijenjati vlastito ponašanje, i to posebno kroz dva vida: s jedne strane zauzetijim nastojanjem oko odbacivanja svih osobnih mana za koje čovjek osjeća da ga čine manje čovjekom. S druge strane u nastojanju oko određivanja za dobro, za pozitivnosti, za pomaganje drugima i za osjećaj prema ljudima u potrebi.

Pepeo upućuje na umiranje. On je plod izgaranja, pretvaranja iz jednoga oblika materije u drugi te je sasvim razumljiv tijek “od ognja do pepela”. No, u religijskome smislu u više kultura nailazimo na odgovor koji je sukladan ljudskoj čežnji i slutnji o besmrtnosti. Ona je u kršćanskoj vjeri dobila svoje ispunjenje u vazmu Isusa Krista, u otajstvu njegova utjelovljenja, muke smrti i uskrsnuća. Upravo je obnavljanje života, rađanje novoga života, slika na koju se nadovezalo kršćanstvo svojim navještajem o Kristovu uskrsnuću.

Živimo u vremenu u kojemu način života ne pogoduje približavanju nekad razumljivim simboličkim poveznicama svakidašnjice i vjerskih sadržaja. Nadolazećim naraštajima slika pepela bit će razumljiva na razini izričaja i to nakon tumačenja, ali se stvarnost nastanka pepela i životna blizina s njime ne može podrazumijevati. Pitanje je, dakle, koliko je pepeo danas prva istoznačnica s pojmom uništenja, suočavanja s nestajanjem, a još više koliko može nositi sadržaje s kojima je pepeo vezan u starini. Uza sve to ili baš zato što se dogodio i stanoviti odmak od svakodnevice, simbolika pepela je zadržana i ona je liturgijski prihvatljiva.

Pritom valja napomenuti da niti jedan liturgijski simbol nije ‘sam po sebi razumljiv’, nego mu je potrebna primjerena mistagogija. Simbol u sebi sadrži dio koji je neposredno ‘razumljiv’ i dio koji posreduje sadržaj otajstva snagom objave. U pepelu se neposredno vidi anorganski ostatak nakon izgaranja organskih tvari. To pak posreduje lako razumljiv sadržaj znaka prolaznosti i raspadljivosti života. Od toga nastaje ‘objaviteljska vrijednost’ geste posipanja pepelom po glavi, kao izražaja žalovanja i kajanja u kulturi Staroga zavjeta, ali jednako tako kod starih Egipćana, Arapa i Grka. Tu gestu u kršćanstvu prate snažne riječi o spomenu na stvorenost iz zemaljskoga praha.

Jednostavna, ali nadasve znakovita i dirljiva liturgija Pepelnice čuva dvostruko biblijsko značenje pepela (znak slabosti i krhkosti čovjeka i znak kajanja) koje je vidljivo u molitvenim obrascima, od kojih je posebne pozornosti vrijedna stara: Spomeni se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah vratiti. Kao što tumači A. Nocent, stari je izrijek usko povezan s gestom pepeljenja, polaganja (impositio) pepela, dok drugi, noviji izrijek (Obratite se i vjerujte evanđelju.) bolje izražava pozitivni vidik korizme koja započinje baš tim slavljem. Bilo je prijedloga da se ta dva obrasca spoje te tako zajedno odraze puninu značenja pepelnice, na primjer: Spomeni se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah vratiti. Stoga: obrati se i vjeruj evanđelju!
Korizma ili četrdesetnica

Korizma je razdoblje crkvene godine koje traje četrdeset dana. Kroz to vrijeme svaki vjernik ima priliku moliti, obavljati pokoru, činiti dobra djela kako bi s lakoćom mogao uvidjeti svoj život, ispitati svoju savjest, pokajati se za sve grijehe koje je učinio u odnosu prema samom sebi, braći, svijetu i Bogu. Ako to uistinu i učini u najdubljoj poniznosti i vjeri, onda može slaviti Kristovo uskrsnuće, odnosno najveći blagdan Crkve – Uskrs.

Korizma nam i pomaže u shvaćanju i prihvaćanju Kristovog pashalnog otajstva kao izvora našeg spasenja, ali ujedno svaki Kristov učenik treba molitvom, primanjem sakramenata, odricanjem od zla i grijeha, a vršenjem volje Božje u svom životnom pozivu rasti sam u dobru i pomoći drugima u tom rastu.

Za sve katolike Crkva u korizmenom vremenu propisuje molitvu, post i dobra djela no zanimljivo je kako mnogi vjernici često miješaju ili poistovjećuju post i nemrs. Kada Crkva propisuje post i nemrs, a to su samo dva dana u godini, na Čistu srijedu i Veliki petak, vjernici konzumiraju jedan obrok “do sita” (post) i ne jedu meso (nemrs). U ostale petke imaju redovite obroke, ali se odriču mesa. Više od toga nije propisano. Post koji je propisan za Pepelnicu i Veliki petak znači da se katolici, uz iznimku bolesnika, trudnica, djece, smiju samo jednom do sita najesti. Post na Pepelnicu i Veliki petak prije Uskrsa odnosi se na katolike od navršene 18. do započete 60. godine života, a nemrs, odnosno jela bez mesa za starije od 14 godina, osim bolesnika.
Korizma je vrijeme obraćenja od sebičnosti, vrijeme uranjanja u tajne čovjeka i svijeta kroz molitvu, post, pokoru i žrtvu. Ovo je vrijeme milosti za svakoga krštenika, da spasi sebe  po braći, posebice onoj koja su bijedna i željna riječi i djela.