Osijek, 27. lipnja 2023.

Jedan od najprepoznatljivijih događaja u novijoj povijesti grada svakako je 27. lipnja 1991. dan kada su osječani građanskim buntom reagirali na demonstaciju sile tenkova JNA i gaženja brojnih vozila u Vukovarskoj ulici.

Nerazumno je današnje sramotno minoriziranje tog znakovitog povijesnog dana i višeznačnosti istog zbivanja, kojemu su na križanju Vukovarske i Trpimirove ulice nazočili brojni građani spontano okupljeni u znak revolta, nakon trećeg izlaska tenkova JNA i gaženja više vozila i legendarnog crvenog fiće, kojeg je odvažni Branko Breškić ostavio na sredini prometnice, kako bi zapriječio prolaz oklopnih grdosija prema središtu grada.

Što bi od simbolike i dalekosežnosti događaja ostalo da isti nije kamerom zabilježio neustrašivi i hrabri ratni reporter Žarko Plevnik te je autentični snimak uz impresivni izvještaj obišao cijeli svijet i postao simbolom otpora malog naroda u borbi za slobodu i neovisnost.

Prekrajanje i zanemarivanje pobjedničke povijesti i izuzetno važnog datuma za povijest grada Osijeka i čitave Republike Hrvatske, dana kada se raskrinkava JNA i otvoreno stavlja na stranu okupatora, uprizorenjem otvaranja  lokalne manifestacije Osječkog ljeta kulture 2023. upravo 27. lipnja, umjesto dva dana kasnije, kao ranijih godina, predstavlja prvorazrednu političku transformaciju Nepokorenog grada u anacionalni i nedomoljubni.

Crveni fićo ušao je u legendu i kolektivno pamćenje hrvatskog naroda i pored usklika “Obadva, obadva su pala” Filipa Gaćine predstavlja odvažne i hrabre odgovore građana i otpora branitelja okupatoru sa početka Domovinskog rata.

Čin otvorenja festivala kulture u Osijeku mogao je programski koincidirati sa mjestom i važnom prigodom domoljubnim programom, umjesto što se isti producira na drugom mjestu, futurističkom Trgu V. Lisinskog u baroknoj Tvrđi devastiranom nepripadajućim industrijskim popločnjacima upitne kvalitete.

OLJK i njegovi režimski čelnici, jedan u kratkom sakou, a drugi sa šalom u sred ljeta, sasvim otvoreno udarili su ogroman šamar hrvatskim braniteljima, invalidima, stradalnicima, obiteljima poginulih i ranjenih te svim domoljubnim građanima zbog samo njima znanog cilja.

Nepokoreni grad preživio je bremenito vrijeme velikosrpske agresije, preživjeti će i ovu anacionalnu poziciju uhljeba bez ponosa, emocija i osjećaja nacionalne pripadnosti. Nova kulturološka stvarnost lišena moralnih prosudbi i nepoštovanja temeljnih vrijednosti stvaranja Hrvatske države prava je slika političkog stanja Nepokorenog grada.

Povijest pobjednika ne može mijenjati onaj tko nije sudjelovao i dao obol u slavi i ponosu njenog stvaranja. Domoljublje i domoljubni ponos na vlastiti narod nećete i nemožete ukrasti minoriziranjem, zabranom i nekulturom sjećanja.