Danima slušamo i čitamo različite rasprave o fenomenu „cajki“, koje agresijom njihovih pobornika u javni prostor  nameću svoja kulturološka poimanja i ukuse. No, problem agresije kič glazbe sa istoka treba gledati iz sasvim drugog aspekta bez ikakve potrebe ograničavanja i zabrana jasnim stajalištima po pitanju kulturne razine događaja na javnim urbanim prostorima.

Ukus je kategorija koja se u bitnom docira putem elektroničkih i vizualnih medija te je njihova uloga značajna i odlučujuća.  Djeca i mladi sve su izloženiji medija. Dobro je poznato kako su djeca najosjetljivija skupina i da je njima lako manipulirati. Iako se s mladima ne može manipulirati kao što je slučaj sa djecom, mladi su također pod velikim utjecajem medija. Mediji koji plasiraju zabavne i manipulativne sadržaje impresioniraju mlađu publiku, ali opuštanje nude i odraslima.

Sofisticiranom audio- vizualnom tehnikom video brojeva blještavila života u raskoši, agresivnom ritmičnom glazbom sa podlogom orijenta i balkanskog melosa i priprostim tekstovima ljubavnih brodoloma, pijanstava i razbijanja čaša, autori novokomponovane muzike sa istoka „cajki“ dobivaju nove poklonike, koji nemaju ili tek formiraju ukuse što je izravna manipulacija konzumenata te uz nametanje istog sadržaja u brojnim noćnim klubovima rezultira formiranjem novih glazbenih i modnih ukusa.

Objava u medijima o navodnoj zabrani „cajki“ u Osijeku od petka 23. veljače 2023. sasvim me je zatekla. Tragom iste i nedostatka glazbenih događanja u gradu zaputio sam se iste večeri do mračnog parka Zrinjevac i istoimenog sportskog zdanja. Kako na jedinom otvorenom ulazu sa sjeverne strane nije bilo nikakve gužve, gotovo sam povjerovao aktualnom novinarskom tekstu i vjerodostojnosti istog o zabrani pa sam na ulazu,  koji se navodno naplaćivao, pitao tko večeras nastupa za studente. No, ubrzo pored mene prolaze brojni zaštitari sa ranije najavljenom zvijezdom studentske zabave.

Mlada simpatična pjevačica koja se trudila nešto pjevati zbrda zdola mix pjesama od Lepe B., Halida B., Zdravka Č., Z++, do Đurđevdana, valjda i nekih svojih pjesama, gdje se vokal jedva razaznavao zbog preglasne istočnjačko-orijentalno-balkanske podloge na “grmljavina” ozvučenju pa me je ta buka dobro umorila. Slabašan odziv na istu cajka studentsku zabavu od max. 700 tinjak duša na parteru i praznih tribina pravi je odraz zanimanja za turbo folk događaj. Broj mladih koji su u vidno alkoholiziranom stanju cupkali prolijevajući piće po dvorani uz istočnjački i tek u tragovima balkanski melos predstavlja tek 0,009% građana Osijeka, što niti u kom slučaju ne može opravdati, niti pokriti troškove organizacije, osim ako račun nije plaćen iz kase svih građana.

Brendiranje grada povijesnim kulturološkim  identitetom i urbanim imidžom ili nametanjem kvazi kič kulture i (ne)ukusa ruralnih pozicioniranih “elitista”

Čestitam kreativnim organizatorima, posebno predstavnicima studenata i voditeljima javnog gradskog prostora na uspješnoj organizaciji trećerazredne kič zabave i pretvaranju sportskog objekta u jeftinu kafanu na ponos čitave akademske zajednice.

No, rasprava koja se potegnula na društvenim mrežama o glazbenim ukusima nije otišla u pravom smjeru. Prije svega objavom navodne zabrane cajki pokušano je prikrivanje prethodne nepromišljene i dalekosežne odluke grada Osijeka o sponzoriranju i/ili dopuštenju korištenja sportske dvorane  nekakvoj režimskoj studentskoj eliti za „end of semester party“ gdje se engleskim nazivom prikriva turbo folk.

Građane zanima čijim novcem je plaćeno korištenje dvorane, postavljanje pozornice, najam ozvučenja, rasvjete, redarska služba,… a također i po kojim parametrima se u Osijeku i RH izdaju dozvole za rad, je li uopće odobren nastup stranog izvođača i pratećih glazbenika, tko i pod kojim kriterijima ili propisima promptno izdaje radne dozvole „inostranim“ turbo folk i inim izvođačima i pravo na rad dobivaju kao od šale, dok u isto vrijeme hrvatski poduzetnici mjesecima čekaju rješenja za obavljanje gospodarskih i drugih djelatnosti.

Ima li tko u osječkom Gradskom vijeću hrabrosti postaviti pitanje tko je i sa kojim iznosom (su)financirao studentski kič dernek i je li prihvatljivo da ekipa studentskih „elitista“ javnim novcem etiketira grad folk paradom na kojoj je bilo tek nekoliko stotina studenata i obožavatelja iz sela sa polovice puta do Vukovara i Vinkovaca. Ako u Osijeku ima 15 ili više tisuća studenata odziv na „cajka dešavanje“ je bio katastrofalan, uz izuzetak novinara jednog portala koji je vidio punu dvoranu.

Kako protiv bilo koje glazbe nemam ništa protiv (tko voli nek’ izvoli), a posebno jer se i na prozaičnom događaju jasno vidjelo kako turbo folk glazba zanima tek minorni dio mladeži (više iz ruralne okolice grada) ne vidim nikakav razlog bilo kakvim zabranama. No, sponzoriranje nastupa turbo folka u gradu zbog ukusa nekakvog studentskog cajka elitiste ne može, niti smije biti na račun svih građana Osijeka.

Režimski predstavnici studentske brucošijade neka si za svoj račun kupe medu i nek’ s njim plešu u turbo folk ritmu, a studente i građane Osijeka prestanu terorizirati i nametati svoj (ne)ukus.

Osijek je uvijek bio i ostati će otvoren i gostoljubiv grad za glazbu, glazbenike i sve ljude dobre volje ali ne i za nametanje osobnog ukusa na javnom prostoru od strane agresivne ruralne pozicionirane manjine i teroriziranje većine građana proračunskim novcem.