Osijek, 5. kolovoza 2023.
Hrvatska danas slavi svoju najveću pobjedu u Domovinskom obrambenom ratu. Vojno redarstvenom akcijom Oluja 1995. godine vođenom briljantnom vojnom strategijom, sjajnom ratničkom vještinom i neizmjernom motiviranošću hrvatskih vojnika i policajaca pometeni su velikosrpski agresori i njihov san o osvajanju hrvatskih krajeva.
Nakon 6 godina okupacije oslobođen je hrvatski kraljevski grad Knin, središte srpske pobune od početka 90-ih godina. Točno u podne 05. kolovoza 1995. drugog dana osloboditeljske akcije na kninskoj se tvrđavi zavijorila 20-metarska hrvatska zastava. Trenutak kad prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman, okružen suradnicima, ljubi hrvatsku zastavu, ostao je u kolektivnom sjećanju svih Hrvata diljem svijeta. Hrvatska vojska i policija oslobodile su i Gračac, Lovinac, Benkovac, Kijevo, Vrliku, Primišlje kraj Slunja te više prometnica. Oslobođena je i Dubica te su hrvatske snage došle na međunarodno priznatu granicu Hrvatske i BiH.
Trećega dana, 6. kolovoza, oslobođeni su Plaški, Lički Osik, Vrhovine, Obrovac, Korenica, Slunj, Plitvice… Dan kasnije, 7. kolovoza, tadašnji ministar obrane Gojko Šušak objavio je kako je, nakon 84 sata, akcija Oluja u bivšim sektorima sjever i jug završena. Nažalost, ne bez žrtava. Hrvatski vojni gubici bili su 196 poginulih, 1100 ranjenih, 3 zarobljena, 15 nestalih, ukupno 1314. Olujom je tzv. Krajina nestala s lica zemlje, a ova uspješna akcija hrvatskih snaga bila je prekretnica u događajima na prostoru bivše države i početak kraja agresorske velikosrpske politike.
Akcija Oluja, posebice trenutak ulaska hrvatske vojske u Knin, 05. kolovoza te kapitulacija srpskih okupatora i predaja cijelog Korpusa “Srpske Vojske Krajine” 9. kolovoza 1995. u Gornjem Viduševcu, koju su sa srpske strane potpisali ministar unutrašnjih poslova tzv. “RSK” Tošo Pajić i pukovnik Čedo Bulat, a s hrvatske strane general pukovnik Petar Stipetić, pomoćnik načelnika GS HV, najvažniji su datumi novije, a može se reći i cjelokupne hrvatske povijesti. Nacionalni ponos i zajedništvo toga su kolovoza 1995. godine bili na vrhuncu.
Veličanstvenu pobjedu u VRO “Oluja” pozicionirana politička nazovi elita niti tri desetljeća kasnije pretvara u komemoraciju ne dopuštajući pobjednicima pravo na radost domoljubnim koncertom u čast i vječnu slavu hrvatskih branitelja, hrvatskog zajedništva i domoljublja, valjda zbog toga da ne uvrijede svoje koalicijske partnere okupatore, teroriste i mrzitelje hrvatske države i državnosti.
Kome i zašto smetaju hrvatske domoljubne pjesme kojima se dizao borbeni moral hrvatskom bojovnicima i cjelokupnom puku u najtežim danima stradanja i pogibelji; hrvatski glazbeni velikani i domoljubni glazbenici?
Zašto uopće ili gotovo nikada u kraljevskom Kninu na obljetnici VRO “Oluja” nisu pjevali Oliver Dragojević, Krunoslav Slabinac, Mišo Kovač, Dražen Zečić, Đuka Čaić, Doris Dragović, Mladen Kvesić, Vera Svoboda, Najbolji hrvatski tamburaši i drugi domoljubi?
Koje se hrvatske vrijednosti promiču zabranama domoljubnih programa na obljetnicama najznačajnijih povijesnih događaja i slavnih pobjeda iz rata za Domovinu?
U Osijeku posljednja braniteljska komemorativna kolona povodom Dana branitelja grada i hrvatskog dragovoljca 2023. ide stramputicama uz Dravu, umjesto da hrvatski branitelji ponosno koračaju uzdignute glave, uz domoljubnu glazbu, svečano dekoriranim glavnim gradskim ulicama pozdravljani od građana i mladeži. Nastavak je to politika vladajućih struktura prema hrvatskim braniteljima koji branitelje tretiraju kao društveni uteg, a zadnjih 20 godina kroz osmišljeni plan odstranjivanja i izoliranja hrvatskih branitelja iz javnog života i društva.
Jednako je i u Kninu gdje vrhovni dužnosnici RH obilježavaju slavnu i najveću pobjedu hrvatskih bojovnika komemorativnim skupom, a braniteljima zabranjuju nošenje pobjedničkih insignija njihovih legendarnih ratnih postrojbi iz Domovinskog rata i sve ih se želi obući u zelene odore lovaca ili izviđača.
Režim sastavljen od pobjegulja, karijerista, terorista i tek nešto malo čestitih osoba još jednom bilježi debakl i potpuno je spreman zauvijek objesiti kopačke o klin.
Nećemo i ne smijemo dopustiti da nam povijest Nepokorenog grada Osijeka piše ekipa iz afere “sivi dom” i oni koji su u ratu ostavljali svoje ranjene prijatelje i bijegom spašavali samo sebe i/ili na spomenik poginulih namjerno ne žele staviti ime svoje susjede, poginule braniteljice. Bahatost, arogancija i egoizam pozicioniranih licemjernih poslušnika ide do toga da isti narcisoidni politički uhljebi, a ne zakon i službeni propisi, utvrđuju tko je bio branitelj ili nije pa čak i do određivanja kojoj će ratnoj postrojbi iz najslavnijeg perioda obrane grada Osijeka i Hrvatske uopće dopustiti obilježavanje svetog dana obljetnice ustroja. Sa etičko moralnog aspekta radi se o prvorazrednom nasilništvu i skandalu političke bulumente sa nesagledivom povijesnom štetom nametanja njima prihvatljivih pojedinaca i vrijednosti.
Zbog toga i postoje dvije kolone osječkih branitelja pa će ona sastavljena od istinskih domoljuba, dragovoljaca i časnih branitelja koji poštuju povijest i svoje poginule ratne prijatelje, neupitnog doprinosa u obrani svoga grada i Domovine, lišena nakaradne politike minoriziranja hrvatskih branitelja koji mogu ići isključivo stranputicom biti sve veća.
Drugovi, vaše vrijeme je prošlo jer hrabri, vrijedni, pošteni i bogobojazni narod hrvatski ne zaslužuje svoju budućnost graditi kao dijaspora diljem Europe i svijeta, umjesto u svojoj krvlju izborenoj jedinoj Domovini.
Narod koji je obranio svoj dom i domovinu u ratu ne može, niti smije biti pobijeđen i kapitulirati u miru te izgubiti svoj nacionalni, duhovni, kulturni i povijesni identitet i opstojnost.
Zbog toga na današnji praznik Dana pobjede, domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja visoko podignite hrvatski stijeg na svojim domovina u znamen pijeteta i ponosa na generacije hrvatskih domoljuba koji su svoje živote utkali u ostvarenje hrvatske državnosti te kao dokaz, pečat i putokaz hrvatskog zajedništva za izgradnju prosperitetne budućnosti svih budućih generacija.
