Osijek, 01. travnja 2024.
Hrvatska glazbena kultura jutros je ostala bez jedne od najvažnijih osoba, primadone hrvatske tamburaške, starogradske i zabavne glazbe koja je cijeli svoj život posvetila promidžbi Osijeka i Slavonije. U 88. godini života zauvijek nas je napustila znamenita osječanka Vera Svoboda slavonska ikona anđeoskog glasa.
Bila je jedna od najvećih glazbenih zvijezda u bivšoj Jugoslaviji 70-ih godina, a proslavila se slavonskim tradicijskim, starogradskim i zabavnim pjesma. Počela je pjevati u rodnom gradu na Radio Osijeku i u kazališnim predstavama već sa šesnaest godina, 1952. godine. Popularnost je stjecala nastupajući na mnogim festivalima zabavne i tamburaške glazbe kao što su: Festival tamburaške glazbe Požega, Festival kajkavske popevke Krapina, Festival tamburaške glazbe Osijek, Festival domoljubnih pjesama Brodfest ,… Provela je više od 70 godina na glazbenoj sceni.
Studirala je i diplomirala engleski jezik na Pedagoškoj akademiji u Osijeku. Tijekom glazbene karijere snimila je petnaest “long play” ploča, pet CD-a, dvadesetak kaseta, a za potrebe HRT-a preko 300 narodnih, starogradskih, zabavnih i domoljubnih pjesama.
Trajna ostavština Vere Svobode za buduće generacije hrvatskih i slavonskih domoljuba su njene pjesme nastale u suradnji s muzikologom, glazbenim urednikom i suprugom Julijem Njikošem, koji je producirao i aranžirao najveći broj njenih pjesama, kao što su starogradske “Na te mislim”, “Ima dana”, “Kod Bijele lađe”, “Umiru stare kavane”; domoljubne “Vezak vezla Hrvatica mlada”, “Odavno smo graničari stari”, “Oj Slavonci, oj Hrvati”, “Jedna je Hrvatska”, “Rajska djevo, kraljice Hrvata”; slavonske “Opet će zvoniti zvona”, “Želim biti Slavonijo s tobom”, “Nek se zna kad Slavonija slavi”; zabavne “Dan plavetan kao lan”, “Mansarda, mali stan” i brojne druge.
U vrijeme komunističke Jugoslavije pjevala je tada zabranjene domoljubne pjesme hrvatskim proljećarima ‘71. godine. Nastupala je za hrvatske iseljenike od Australije i Novog Zelanda do SAD-a i Kanade te diljem Europe. Posebno je važno istaknuti da je od 1990. godine pa sve do danas nastupila na čak 395 humanitarnih koncerata. Njezin glas je tijekom Domovinskog rata odjekivao s prvih crta bojišnice.
Osijek joj je cijelog života bio u srcu i svom rodnom gradu na obali Drave posvetila je pjesme “Pismo Osijeku” i “Osijek je duša duše moje”.
